Solarstvo u Stonu ima dugu tradiciju, a stonska solana je ogledni primjer suživota s prirodom jer se vađenje soli odvija istovjetno stoljećima – isključivo uz pomoć mora, sunca i vjetra.

Iako su solila postojala i ranije, stonska solana se prvi put spominje 1333. godine i planski je organizirana kako bi se povećao prinos soli, najznačajniji trgovački proizvod Dubrovačke Republike.

Stari Rimljani su, umjesto novcem, vojnike plaćali u soli, a od latinske riječi za sol formirana je riječ „salarium“, izvedeno na engleski „salary“ (plaća). To nam govori o strateškoj važnosti soli u prošlosti i potencijalu koje ona i danas ima u kontekstu održivosti – za prirodno konzerviranje hrane i pohranu bez korištenja električne energije.